Ne zaboravimo da je svaki drugi turista spreman da u posljednjem času promijeni odluku o putovanju ukoliko smatra da se u destinaciji neće osjećati sigurno
Dr LUKA B. USKOKOVIĆ, docent na Fakultetu za menadžment u Herceg Novom, ekspert u oblasti marketinga i brend menadžmenta u turizmu i uslugama, piše za KARAKTER
Do kraja godine, najpogođenija privredna grana ugasiće preko sto miliona radnih mjesta
Pandemija Covid-19 razara međunarodni turizam. Od najbrže rastuće privredne grane u svijetu i glavnog zamajca zaposlenosti, turizam je došao u poziciju najvećeg gubitnika. Do kraja godine, najpogođenija privredna grana ugasiće preko sto miliona radnih mjesta. Očekivanja su da oporavak traje najmanje 19 mjeseci od trenutka početka vakcinacije. Pandemija će time značiti i kraj brojnim turističkim biznisima, ali ne i turizmu.
Digitalnom infrastrukturom, turizam novog doba mora predvoditi perestrojku na svim nivoima destinacije. U novom, postkriznom turističkom okruženju mora prepoznati pustolove, hedoniste, entuzijaste, idealiste, digitalne nomade i sve one koji su dramatično promijenili preferencije.
ZAOKRET
Da li brend u turizmu i u krizi ima snagu kohezije, da li može opstati kao garant destinacijskog iskustva i u kom pravcu će dalje odrediti karakter turizmu, pitanja su kojima se tokom aktuelne zdravstveno-ekonomske krize bave ekonomisti, turizmolozi, ali tradicionalno, i svi ostali. U balkanskom maniru, problem želimo riješiti naprečac – turizam je precijenjen, dostigao je zenit, potreban je privredni i strukturalni zaokret. Eksperti regiona, naprasni zastupnici industrijalizacije i agrarizacije, zagovarajući turističku destrukciju i diversifikaciju, zaboravljaju da turizam ne može imati supstituciju i alternativu fokusiranom, generičkom porterovskom pristupu.
Turizam u krizi nije prošao dobro, jer nije potrošno dobro koje je moguće proizvesti na traci, spakovati a zatim i konzumirati. Dijametralno, turizam je niz događaja kojim se kreira dodatna vrijednost u interakciji posjetioca sa destinacijskim okruženjem. Nosilac i refleksija takve percipirane vrijednosti je brend destinacije – glavni identifikator njenog karaktera, obećanje i garancija jedinstvenom putnom iskustvu.
SADRŽAJ
Vrijednost u turizmu je očekivano tokom krizne godine poljuljana, jer kao što nijedna vrijednost brenda nije inherentna pod uticajem destinacijskih uticaja, tako nije ni vrijednost brenda destinacije. Ipak, svoju tržišnu superiornost koncept brenda i dalje drži u svojim rukama. U adaptivnim strategijama Majlsa i Snouabrend u turizmu tokom krize preuzeo bi ulogu branioca i istraživača. Branioca, jer traga za stabilnošću, garantuje zdravstvenu zaštitu i brigu, spriječava rizik od pandemije, a istraživača jer teži digitalizaciji i kreiranju inovativnog turističkog sadržaja i preuzima ulogu predviđanja budućih akcija. Brend će uvijek biti sublimat prijatnih uspomena iz destinacije, koherent njenog diferenciranja, ključni faktor identifikacije. Zato će njegov karakter, uvijek i određivati karakter turizmu.
U novom, postkriznom turističkom okruženju moramo prepoznati pustolove, hedoniste, entuzijaste, idealiste, digitalne nomade i sve one koji su dramatično promijenili preferencije
PERESTROJKA
Savremeni turizam u uslovima digitalne revolucije i stanja brend kratkovidosti u kom destinacije liče jedna na drugu, odgovoran je za kreiranje inovativnog turističkog sadržaja. Digitalnom infrastrukturom turizam novog doba mora predvoditi perestrojku na svim nivoima destinacije, integrisati IT i nauku, istraživački i avanturistički duh, inovativnost, pregalaštvo sa ljepotama destinacije, otvarati nove mogućnosti, njegovati zeleni i održivi koncept. U takvom, novom, postkriznom turističkom okruženju moramo prepoznati pustolove, hedoniste, entuzijaste, idealiste, digitalne nomade i sve one koji su dramatično promijenili preferencije. Dinamičnost je u turizmu postala katalizator, povećala je broj dolazaka ali skratila destinacijski boravak.Takvoj situaciji u kojoj sve veći broj turista želi posjetiti što veći broj zemalja u što kraćem periodu, pandemija je naglo promijenila karakter, ali ne i želju za putovanjima. Analize pokazuju da čak 78 odsto turista želi već sjutra da krene na putovanje.
Turisti će tokom krize, a i u godinama koje slijede, birati destinacije u kojima se osjećaju sigurno, imaju povjerenja u sistem zdravstvene zaštite i percepciju u efiksan mehanizam reakcije u slučaju kriznog događaja tokom njihovog boravka. Broj slobodnih kreveta u bolnicama u destinaciji u koju se putuje postaje bizarno važan motiv turističkog putovanja.Turizam u datim kriznim okolnostima mora da se prilagođava spontanim odlukama turista i to u trenutku, da pripremi ljudske resurse na prodaju srcem, mudrim i individualnim, a ne stihijskim i masovnim pristupom. Zato je brend destinacije garancija sigurnosti, obećanje da će se reagovati na bilo koju nepredviđenu okolnost, faktor detekcije i amortizacija nastabilnog turističkog ponašanja.
